Oslanjamo li se već previše na advent?

Ulazim jutros u Uber kod Avenue Malla i malo se pričamo. Kaze dečko da što je gore vrijeme, to ima više posla. To svakome odgovara, pa makar i poledica i magla mogu biti problem u vožnji, ali njemu ništa to ne predstavlja. Malo ga pitam kako protječe advent, zaradi li se više, tko dolazi, gdje idu. I tu govori nešto što verbalizira i meni samoj problematiku mog vlastitog smještaja tijekom adventa. Kaze da ima konstantne vožnje, jednu za drugom i da ta potražnja koja je jos dostupna na ulici njega u biti i ne dira toliko jer bi je imao često i običnim vikendima. Ljudi se jednostavno više voze taksijem zadnjih godina. Tako da s obzirom da se ne može trenutno replicirati u multi vozača, zaradi se, ali maksimum je maksimum.

Tu sam negdje i ja sa zaključcima. Imamo tri smještaja na našoj adresi, za ukupno oko 10tak osoba. Kad to popunimo – što nam je činiti? Nikako ne možemo imati ta dva-tri udarna vikenda 100 kreveta kad imamo realno 10.

Malo smo se igrali alatima, pa ukinuli boravke od jedne noći u prosincu, pa malo podigli cijenu, ali smo tu negdje. Ukratko, velika hajka, a rezultat isti.

I inače su slobodna razdoblja od škole uvijek vrijeme kad su ljudi u pokretu, i samim time mi imamo više posla. Što je mega hajp advent tu, nama ne mijenja previše na stvari. Riskiram ovdje kritiku, međutim zar to nije slika naseg Jadrana i ljetne situacije s krevetima?

Rijeke ljudi se slijevaju u Zagreb otprilike tri konkretna vikenda, ovisno kako pada Božić.  Međutim ostale dane tako tako. Čini li gradska organizacija nešto po pitanju razvodnjavanja vikendaša? Divote li otići do centra jedan lijepi utorak, i počastiti se vlastitim izborom hrane i pića, a ne samo onoga gdje je lakše prići. Nisu baš svi slobodni samo vikendom. Koliko skupina može prekrojiti svoj tjedan drukčije, pomak bi bio i prijava u nedjelju, odlazak u utorak, ili kombinacija s četvrtkom. Umirovljenici, obitelji s malom djecom koji ne ovise o školi, studenti, slobodna zanimanja, poduzetnici, pa moguće je uzeti i koji dan godišnjeg odmora.

Mišljenja sam da već treba raspoznavati i mjeriti ovaj silni trud koji je utrošen (zajedno s novcem!) na način da se rentira što je moguće bolje za grad, za građane te za same posjetitelje. Ista priča u većem obujmu nas čeka svake godine u našoj ljetnoj sezoni kao vapaj za raspodjelom sadržaja, događanja pa time i gostiju na ravnomjernije, održivije načine. Samo ime naše sezone kao ljetna, a ne postojanje na istim mjestima zimske, jesenske ili proljetne sezone nam je već bitan pokazatelj. Pa čak ako ćemo indikativno, nesigurno postavljeno ime konferencije Može li hrvatski turizam 365? isto govori o ljetnoj morskoj ukalupljenosti većine našeg prostora i djelovanja. Ima fantastičan niz i broj osoba i poslova koji naravno odstupaju od ovoga i pomalo pomiču vagu i na svoju stranu, ali to treba debelo potpomoći jedna čvrsta nepokolebljiva strategija razvoja kojoj ne da ne treba upitnik Može li? nego uskličnik ka razvoju, novim projektima, cjelogodišnjoj pripremi za predstojeći posao. Jedno veliko NE stihijskom upravljanju, čije kazne se plaćaju višestruko što vidimo samo po prostornom uređenju, da uzmemo samo najočitije za primjer.

Međutim, da se vratimo na advent. Svaka razvojna putanja ide slično. Uzlazno ako je uspješna. Ono što je pitanje jest kako ovu odličnu putanju grada Zagreba učiniti kravom muzarom / cash cow (koncept iz ekonomije znan kao Product Life Cycle ili BCG matrica na hrvatskom) da ostane čvrst i neprenapuhan gradski dio tradicije, pouzdano vrijeme užitka za domaće i goste. Nedavni skandal oko načina zakupa kućica me je iskreno poljuljao u dosadašnjem uvjerenju da se advent odrađuje kao pravi projekt od nule, školski, pravedno i kako treba. Ukoliko se zaljulja gradska garnitura pa zar će nam se svima zaljuljati posao pod nogama, pa da se opet vratimo na shopping vikende redovnih nam gostiju koji se zalijeću u Zagreb svakako tijekom cijele godine.