Kroz zadnjih 10 godina naše su vinarije, vinske ceste i pojedinci iz te industrije podigli kvalitetu hrvatskih destinacija na jedan novi nivo. Malo koja branša se tako intenzivno spaja s turizmom poput vinarstva, koje izvorno pripada poljoprivredi. Sva čar vinarstva, pečat destinacije koji nepobitno sadrži svaka kap je upravo ono što uvijek može biti dodatni sadržaj za posjetitelja nekog mjesta.
Ne radi se samo ni o vinu. Vinarije kao mjesta su prilika da se upozna lokalni duh nekog mjesta, upozna ljude koji tamo rade, jer ako igdje nema zamjene digitalizacijom, u vinariji je nepobitan ljudski faktor u prezentaciji vina, objašnjavanju povijesti i porijekla sorti, familije koja ga uzgaja, te uvod u inovacije pojedinog objekta i slične priče koje prate posao bavljenja vinom.
Vino je moćni suvenir – kroz okuse se stvaraju trajna sjećanja
Kroz prizmu upotpunjavanja sadržaja za posjetitelje neke destinacije, vinarije su skoro pa uvijek dobra ideja. Ako se radi samo o kupnji vina kod lokalnog malog proizvđača, posjeti imanju ili bukiranom kušanju vina s prezentacijom, sve ove opcije su itekako sadržajno obogaćivanje boravka gosta, koji osim fotografija i kupljene boce sa sobom nosi i uspomenu koja mu se kroz više osjetila uvukla u memoriju.
Ovo može zazvučati poetski, ali je itekako psihološki opravdano: sjećanja, priče i emocije su te koje se zadržavaju u našoj memoriji. Kvaliteta tih sjećanja, formira naš opći dojam o nekom mjestu i daje pečat koji se malo teže briše. Meni osobno se jedna kratka prezentacija vina koje smo kušali prošlog ljeta na Pelješcu usjekla potpuno u memoriju. Točno znam gdje sam sjedila, kakvo je bilo ozračje, osjetim još tu ohlađenu čašu u ruci i fine note vina na jeziku. Naš nam je vinar tu sortu predstavio kao “lito zarobljeno u boci” – pa kako da to ne zapamtim!
Vinarstvo zadržava stanovništvo
Nemali je broj primjera gdje su se neke osobe odlučile u svrhu zaokreta svog života preseliti na neki drugi kraj zemlje i uz bavljenje vinom, tamo nastaviti svoj život i posao. To radi i mnogo prilično poznatih osoba. Mnogo je onih koji kroz svoj vinograd pronalaze u radu svoj mir i opuštanje. Tu je već faktor svježeg zraka, osjećaja zdravog života, ali i nagrada koju možemo uzeti u ruku: grozd vinove loze u vremenu kad je sve više proizvoda nedodirljivo i virtualno, ovaj vrlo stvarni plod nas vraća iskonskoj svrhi života.
Kroz gospodarske mijene i nesigurnost, vinarstvo je jedan vrlo važan stup koji također zadržava stanovništvo i daje mogućnost za napredak i razvoj. Mnoge familije kompletno rade samo u svojoj obiteljskoj vinariji i time daju temelj svojoj obitelji za budućnost na tom istom mjestu jer im ovaj posao može osigurati dostojan život. Tema vina se krasno da i proširiti pa tako su tu moguće organizacije mnogih događanja (odličan primjer vinarija na Mađerkinom bregu), suradnja s lokalnim restoranima i trgovinama, marketing, suradnja s lokalnim turističkim zajednicama, te udruživanje vinara.
Uspješni primjeri nekih vinarija uključuju i investicije na svojim imanjima, ukoliko im je to strategija. Tu se izvrsno uklapa odmerena količina boutique smještaja, povezivanje s lokalnim turističkim agencijama, ali i prezentacija kroz nišne kanale prodaje, poput izvrsno osmišljenog britanskog sajta Winerist.
Inovacije i kreativnost
Mnogi će se možda zapitati kako izmisliti nešto novo ili kako se istaknuti u sada već uznapredovalom tržištu. Ima načina, a jedan od prvih je samoedukacija. Mislim da vinar koji želi nadograditi proizvod i širiti posao (mnogi ne žele, i to je više nego legitimno), može puno napraviti sa samoinformiranjem i učenjem o promociji, proizvodima te primjerima drugih zemalja, regija, vinara…. Tu je i ugovaranje ciljanog savjetovanja te angažiranje profesinolaca na području marketinga i projektnog managementa.
Inspirativni primjeri su Edivo vina, sa svojim odležanim vinom u amforama na dnu mora, ali i vinarije koje su istražile i obnovile starinske autohtone sorte (Crljenak u Kaštelima – rođak Zinfandela, te sorta Žižak iz Crne Gore)
Nekada turizam više treba vinare, nego vinari turizam
Međuspona turizma i vinara je neosporna. Spori, umjereni turizam vinskih cesta, posjeta kušaonicama i događanja je upravo ono što nam treba u današnje vrijeme kad se moramo odupirati da nas potroši ne masovni turizam. Vinarije u turizmu, tj turisti u vinarijama su znak vrlo uspješne sinergije koju tek trebaju započeti i za sobom povući neke druge grane proizvodnje. U konačnici je najzdravije za destinaciju da naš gost dolazi radi vina, ulja, hrane, bilja pa tek putem postaje turist. Obratno, kad turist usput stane u vinariju je samo početni stadij tog preoblikovanja turizma koji nas neminovno čeka ukoliko želimo zauzdati narušavanje našeg okoliša, resursa pa u konačnici i kulture.
Vinarije su već nekoliko koraka unaprijed od drugih proizvođača poput sirana, solana, biljnih preparata iz prirode (smilje, lavanda i nebrojeni drugi koji su kod nas tek u povojima), te imaju fantastičnu primarnu ulogu u lokalnoj promociji. Kroz autohtoni lokalni proizvod činimo potpuno ispravnu stvar u pogledu razvoja održivosti svoga kraja: kroz aktivnu lokalnu zajednicu pospješujemo ekonomski napredak koji, uz određene specijalizirane prakse organskog i bio uzgoja na terenu, pogoduje i brizi na okoliš.
Kako sam čvrstog stajališta da je naša budućnost samo ona po načelima održivosti, onda su vina tu da ostanu.