Pokrenuvši prije skoro 10 godina naše Sunčane apartmane u Zagrebu, nekoliko puta, pogotovo u samim počecima, sam se susretala s potpitanjima, pa čak i iščuđavanjima o našoj odluci o pokretanju ovog posla s obzirom da nismo blizu centra grada.
Od samog početka smo vjerovali da i naša lokacija ima nešto za ponuditi. Kad bismo baš išli opravdavati našu odluku i braniti našu adresu (koja se nalazi na tromeđi južnozagrebačkih kvartova Botinec, Remetinec i Sveta Klara), onda bismo se držali svog osobnog dojma da nas je lako naći pri dolasku automobilom s autoceste, pa da je blizu i Velesajam, pa poslije i Arena, koja drži prvo mjesto shoppinga grada danas, a tada još to nije opravdala.
Tijekom znači zadnjih desetak godina, ovaj dio našeg grada se strahovito izmijenio. I nadalje se mijenja. Čak je fokus itekako prebačen s ove strane Save. Tu se sad spominje nacionalni stadion, konačno pokretanje Sveučilišne bolnice pa i mnoge druge zamisli. Prostora još ovdje ima, a mi smo na kraju ispali zgodno smješteni u mirnom predjelu grada, nadomak toliko toga. Pa čak i centra ako ćemo objektivno, jer primjerice u jednom Parizu vožnja od 15 tak minuta do centra grada automobilom i nije neka udaljenost. A o nekim više rasprostranjenim gradovima poput Berlina da i ne govorimo.
Ovo je naša osobna priča. Tu smo se našli i time raspolažemo. Kad se sve upakira i odrađuje kako treba, s ciljem i strategijom, mislim da uspjeh neće izostati. Svaka lokacija je po sebi posebna. Netko se tuda kreće, netko nešto treba, a za ozbiljnije projekte svemu bi trebalo prethoditi istraživanje koje bi objektivno pomoglo ocijeniti koju odluku donijeti, pa i koji posao pokrenuti.
Međutim, možda nas je ova lokacija upravo učinila uspješnima (i dalje uporno radimo, u ispravnost odluke danas apsolutno nemamo sumnje), stalno budnima na unapređenje, otvorenima za sugestije, za borbu s konkurencijom. Možda da nam je centar grada pred očima takvi ne bismo bili. Možda bismo bili opušteniji. A time bismo nevidljivo zaostajali za drugima.
Znamo li prepoznati našu konkurenciju?
Na počecima moramo misliti na konkurenciju. Znamo li je prepoznati? Nije nama ni drugima konkurencija susjed iz ulice, nego jedna puno šira slika. Ovo nas može ohrabriti, ali i zastrašiti. Ništa neprirodno. Primjerice, prve dvije godine praćenja rezervacija i rezultata na Airbnb za našu morsku kuću, iznenadio nas je jedan interesantan podatak. Naime, mogli smo ući nakon potvrđene rezervacije u Wishlistu gosta koji nas je odabrao. To je za mene osobno bilo otkriće jer nismo pronalazili na toj listi favorita za booking susjede iz svog sela, pa ni Dubrovnik uopće – nego čak Mallorcu, Italiju, Brač – sve u istoj košarici! Ne moram ni reći koliko je ovo vrijedna informacija u samom ophođenju s gostom. Pa on je odabrao nas, a ne Mallorcu! Imamo taj početni uspjeh, sad je bilo na redu to da njegov izbor i opravdamo.
Prvi red do mora
Za agencijskih dana, imali smo filter za pretraživanje na stranici za rezervacije, i jedan od ponuđenih je bio “prvi red do mora”. Ne može se generalizirati, ali najčešće osim te fraze ovi smještaji nisu imali drugog karaktera. Smatralo se da im niti ne treba. To je primjer iz sredine 2000ih, a sad je vjerojatno stanje drukčije, iako po mom iskustvu pretežito kupališna mjesta i danas se pretjerano povezuju samo sa svojom lokacijom Prvi red do mora. Možda je Prvi red do mora nešto što će se uskoro morati početi skrivati? Koje točno sugestije nam pruža Prvi red do mora? Gužva, vika, dreka, prodaja krafni i lubenica pod prozorom. Rezervacija pozicije ručnika na plaži koja nam je pod nogom, iako smo privilegirani pozicijom Prvi red do mora. Noću pak isto tako, miris pizze i horde turista u šetnji.
Situacija je drukčija naravno ako govorimo o vilama i robinzonskim smještajima, međutim znamo i sami da su to premali postoci da bi činili razliku.
Sama pretjerana gradnja po principu Prvi red do mora je i dovela do ovog stanja preizgrađenosti i masovnosti. A lokalna mjesta, GUPovi i politika su tema za sebe, i nepotrebna doza negativnosti za koje ne vidim prednost spominjati u svojim člancima.
Nema opuštanja
Lijepo je biti u centru grada ili mjesta. Nema potrebe da pretjerano razmišljate kad vas netko upita za prijedlog dobrog restorana (pogotovo lokalne autohone kuhinje!), pa tako ni prijedloga za kasni izlazak, shopping zone i ostalih pogodnosti. Sve je tu, nadohvat ruke. Kod vas će možda samo prespavati. No ipak, broj apartmana raste, pa tako i onih na izvrsnim lokacijama, i to je neupitno. Broj gostiju baš ne raste toliko, ako ove godine ne bude prirodno malo i stagnirao. Možda se mnogi koji su samo gledali na svoj uspjeh s puno ili prazno, zapitaju što mogu dodatno učiniti da osim što su blizu (a sve je relativno, pa tako i udaljnosti) zadrže svog gosta. Dobra lokacija zlata vrijedi osim ako nas ne unazadi uljuljkavši nas u lažnu sigurnost mišljenja da nas i našu lokaciju ništa ne može nadmašiti. Može, i ima ih puno.
