Ima dana kad misliš da sve što si dotada znao i radio pada u vodu.
Tako je trenutno sa svim nevažnim temama vezanim uz nama dragi i bitni turizam dok nam prilazi kriza u obliku koronavirusa. Daleke najave, posljedice klimatskih promjena, statistički izvještaji, sve je lako pročitati na nizu portala, posvetiti sekundu dvije pažnje, međutim preko noći se naći u situaciji da se zbilja nešto i događa i da ne znaš s kojim vijestima ćemo se sutra probuditi, nije lako.
Navika je tako zgodna i sigurna stvar. Naviknemo se na sistem koji smo si sami kreirali, doba godine, obavljanje poslova. Pomalo isključujemo osjetila i slabimo razmišljanja, te odrađujemo mehanički što nam dolazi po rasporedu. Dolazi još jedna sezona, planiramo popravke i nabavke. Rezervacije kapaju, bit će opet dobro, a ako ne bude opet i malkice bolje.
Zaneseni našim navikama da ćemo uskoro gledati vijesti o gužvama na našim autocestama, i da će opet sve biti isto i po starom, sad se na naglo budimo i vidimo da je ova godina drukčija. Turizam je po svojoj prirodi suvišna stvar, prva aktivnost koja se križa kao neophodna pri bilo kakvom stiskanju remena, ili kako se sada pokazuje, kad naiđe force majeure. Turizam je luksuz, koliko god bio pristupačan, to je aktivnost bez koje možemo, pogotovo kad se nešto važnije nametne u našu svakodnevnicu. To može u našem mikrosvijetu biti godina kad smo ušli u kredit, konsolidiranje s poslom ili rađanje djece.
Ipak, zdravlje nam se nameće kao ono što tako često prizivamo kao najvažnije i prvo, počesto i iz navike. Ne želimo ga ugroziti, niti izgubiti, tako da nije viška vizualizirati nas kao Talijane, zatvorene u kućama, s poslom i školovanjem preko interneta.
Nije sve tako crno
Možda nije loše da se prisjetimo što kao cjelokupno društvo možemo postići. Mogli smo tako i 91. godine izdržati naizgled nemoguće stvari, a ipak su se prebrodile, herojske, izdržani periodi neizvjesnosti, odsječenosti i sličnih blago rečeno neugodnih situacija.
Tako je i ova epidemija naš poligon povratka na početke, na doba nekretanja, doba rezanja zabave, druženja i hedonizma, povratak korijenima snalaženja, odgovornosti i suradnje kao cjelina. Odjednom smo se zbilja našli u trenutku u kojem moramo sami obavljati trijažu važnoga i nevažnoga u ovom danom trenutku.
Jedino se možemo pritajiti
Naprosto je neozbiljno promovirati putovanja i destinacije dok traje kritično razdoblje u vezi epidemije, te dok službene vlasti mnogih zemalja upozoravaju na otkazivanje bilo kakvih putovanja, odlazaka na krstarenja i slično.
Ne smijemo biti nestrpljivi, možemo ovoj godini dati predznak opreza koji mora biti važniji od zbrajanja gubitaka. Kao i nakon svake krize, oporavak će doći, i ne trebamo se utapati u brizi te tako trošiti energiju. Dok cijela Europa, Azija i SAD sjede u svojim kućama, i dok im ključa nestrpljenje za izlaskom, po završetku će mnogi pohrliti upravo na putovanja, te će sav sačuvani marketing budžet turističkih tvrtki koje ga sad nisu potrošile imati smisla kad se dogodi taj skok potražnje.
Samo dotada svi koje ovise o turizmu trebaju preživjeti. To je već malo šira tema.
Image by Alexandra_Koch from Pixabay