Godina 2019. je na izmaku, a nova nam je na pomolu. Svatko pamti svoje, kontemplira, odmara, a i planira nove pothvate, skuplja snagu, analizira želje i priprema se da tijekom zimskog doba se pripremi za toplije dane, mnogima u poslu turizma u Hrvatskoj udarno vrijeme godine.
Međutim, imamo li svi vremena, snage i volje danas za pripremu novog ciklusa? Možemo li isprogramirano pratiti donekle i prirodu godine, te biti zbilja svježi za nadolazeće izazove koje nosi naša branša – nepredvidljivost, sezonalnost, zakonodavstvo, klimatski uvjeti.
Kako od umora uopće pronaći ne samo inicijativu, nego i vrijeme za osvježenje svoje ponude, za obnovu, koja treba svakom poslu radi održanja profitabilnosti i konkurentnosti?
Turizam (ni)je odmor
Isto kao što i čovjek koji iscrpljen i izmoren, bezvoljan od repetitivnog posla koji mu izvlači koncentraciju ne može se uzdignuti na više i domisliti se novim pothvatima i svježim promjenama u životu, tako je i s poslovnom klimom i tvrtkama. I ne samo tim subjektima, nego i s destinacijama, atrakcijama i turističkim zajednicama. Izmorenost koju uzrokuje masovni turizam je boljka novog stresnog ritma i života i stremljenja današnjeg putnika čije liste putovanja samo rastu čim više svijeta otkriva. Raste mu naizgled i budžet, rastu i apetiti. Stres da se destinaciju obiđe što efikasnije u što kraćem roku se tkođer prelijeva i na samu destinaciju i njene stanovnike. A jednostavne, osjetilne, taktilne i atmosferske prilike su te koje tvore energiju koja se rasplinjuje u samom mjestu posjete i kao perpetum mobile, uzrokuje onu neopipljivu privlačnost zbog koje se neka destinacija putniku u konačnici i svidi.
Čak i odmorišni gost današnjice živi nekim svojim zapovijednim tempom “Moram se odmoriti i napuniti baterije u ova dva tjedna, inače sam gotov! Kako nastaviti svoj redovni život i ritam uspješno kao i dosada ukoliko ne uspijem u svojoj namjeri da se odmorim?” Oksimoron! Pritisak odmora ili odmor pod pritiskom ili samoprijetnjom? Što je odgovor svemu ovome? U turističkom smislu, ja to nekako vidim u “malom” turizmu. Moglo bi ga se još nazvati i planski, strateški, kroz godinu (cjelogodišnji), usmjereni ili otvoreni. Pored svega ovoga, poput prizme zasićenog reporterstva s televizije, odlučujem zaobići cliché spomenutih riječi i okrenuti se jednostavnijoj riječi “mali” – onom prvom pridjevu koji učite u našem jeziku, i jedne od prvih riječi svakog stranog jezika: kleine, petit, pequeño.
Kad je “na malo” veće od velikog – igra riječi
Mali turizam se vidi i osjeti na daleko iako je to naizgled proturječno. Kad na malom trgiću u Moravskim Toplicama lokalna suvenirnica snabdijeva više domaćih delikatesa nego prosječni zagrebački supermarket, onda smo u malom svijetu male destinacije, malog slabo osjetnog turizma koji nosi zajednica, a ne da on nosi zajednicu u nekom svom stihijskom smjeru. Kad na 42 metara visine u Lendavi popijete ledenu kavu dostojnu bečkih kavana, onda se zapitate zašto kišni jesenski dan u istočnim slovenskim vinogradima ima više prometa nego glavna ulica jednog našeg grada srednje veličine.
“Malo” je i za malo poduzetništvo. Lijepo je popratiti investicije primjerice Adris grupe, ali bez malog lokalnog poduzetnika nema niti lokalnog doživljaja. Pa iako i Grand Hotel Park Rovinj privlači goste visokog hotelskog profila, i te skupine itekako teže tome da svoj odmor obogate doživljajem. Ovdje i sada dolazi na vidjelo kod nas naš toliko puta spominjan mali poduzetnik. To je i privatni iznajmljivač, preuveličan u čudnim kontekstima, a umanjen u onim stvarnima.
Samo mali domaćin, onaj koji se nije rastegnuo preko svake mjere da optrči apartmane i kuće dane mu za posao, može prestaviti svoju zajednicu i mjesto.
Želje za 2020.
U 2020. nam svima želim da nas i vas male sačuvamo mjera koje nam mogu dovesti posao u pitanje, koja nas mogu kazniti što ostajemo mali, da si priuštimo onaj predah s kojim možemo napredovati. Želim nam svima i malih iskrenih gostiju koji od obiteljske kuće ne očekuju hotel samo zato što ih je u to uvjerio američki airbnb. Želim nam jednostavne turističke zajednice s potporom koju zaslužujemo i ujedinjavanje u udruge i klastere koji nam mogu održati snagu i učiniti glasnijim ovaj naš glas. Ne onaj glas o kome smo se naslušali ove izborne jeseni u Hrvatskoj, na nažalost nama svojstven i prijetvoran način. Zato svi kanali kojima komuniciramo međusobno i na vani su tu da ih i dalje širimo, dijelimo i cijenimo. Razvijajmo ih i dalje, pustimo glas!
Sve najbolje!
Fotografije Lendave privatna kolekcija, naslovna fotografija Agriturismo le Fontane, Lombardia farmstayplanet.com