Razvijajmo samo turizam koji (nas) pospješuje

Turizam je odgovoran za čak 56% svih putovanja na svijetu, zapošljava oko 10% ukupne svjetske radne snage (izvor: WTTC) te je prije pandemije doprinosio s nešto povrh 10% BDP-a globalno s padom na 6% u 2021.

Turizam je također jedan od glavnih krivaca za globalni CO2 otisak. Čak 8% svjetskih emisija proizlazi iz turizma, a lokalno taj se postotak penje vrtoglavo visoko, poput Kariba koji su najveća svjetska destinacija ovisna o turizmu. Čak 97% emisija Dominikanska Republike, najposjećenije karipske destinacije, proizlazi iz turizma. Ovo poglavito uključuje letove, ali i nabavu svih potrebnih sirovina i proizvoda koji su za turizam potrebni na tim udaljenim otocima.

Turizam kao aktivnost međutim nije sam po sebi problematičan, dok ne dođe do disbalansa u njegovoj raspodjeli. Čak 90% turizma se koncentrira u samo 50 svjetskih destinacija. Itekako ima prostora za jedan od najzdravijih recepata: prostornu raspršenost.

Isti se problem javlja i u vremenskoj raspodjeli, pa se tako 59% noćenja u Hrvatskoj događa u 15% dana kroz godinu (mjeseci srpanj i kolovoz). Drugi najbolji recept je stoga ublažavanje sezonalnosti, s idealom da se dolasci uravnoteže podjednako kroz godinu.

Turizam je svakako snaga,
ogromna energija u pokretu,
koja našem okruženju,
pogotovo Hrvatskoj, uopće nije strana.

Uzimajući samo ove primarne pokazatelje u obzir, jasno je da turizam kao industrija ima ogromnu težinu, ali i dalekosežnu odgovornost čiji smo vlasnici svi mi. Jako puno toga na što bismo htjeli utjecati u našim životima je van našeg dohvata, poput različitih vanjskih faktora, ekonomije, svjetskih problema, međuljudskih odnosa.Međutim, odgovornost koju dijelimo kroz svoj životni stil i način razmišljanja posljedično postaje lanac promjene koji može utjecati na bitne pomake i na višoj razini. Svjesni odabiri i postupci u skladu s odgovornošću prema svojoj društvenoj zajednici, prema našem okolišu i u konačnici prema sebi nas mogu dovesti do statusa zrelog kreatora promjena na bolje za sebe i za svijet koji nas okružuje.

Upravo je turizam spona koja spaja
sve ove kockice i kao takav je presudan
za korjenite promjene
koje naš svijet željno iščekuje.

Turizam obrazuje i siječe strah u korijenu

Kretanje novim prostorima, snalaženje u novim situacijama, učenje u hodu, upoznavanje novih osoba su sve alati koji nas u nekoj mjeri izvlače iz naše zone komfora. Situacije i nove prilike koje doživljavamo na putovanjima grade nas kao osobu, koja obogaćuje svoje shvaćanje svijeta i širi vidike spram svog vlastitog života i svjetskog poretka. Nerijetko možemo primijetiti da su najpopularniji blogovi svijeta bazirani upravo na putovanjima. Zašto je tome tako? Stoga jer osoba koja se pomakne s ustaljenog mjesta se podvrgava potpuno novoj inspiraciji te ima toliko toga za reći, prenijeti, pokušati zadržati u memoriji, pa su tako strastveni putnici postali jedni od najbrojnijih novinara sadašnjice.

Putovanja prelaze barijere, znatiželja motivira putnika da shvati nove koncepte i time čak i nesvjesno siječe strah od nepoznatoga u svom korijenu. Svojim kontaktima takva osoba prenosi svoje dojmove i širi nova saznanja. Zašto je ovo jako bitno? Jer osoba koja razvija svoju empatiju i razumijevanje tijekom putovanja će biti manje sklona pristupanjima isključivim ideologijama koje su sjeme mnogih nevolja i agresije kojoj svakodnevno svjedočimo na svim razinama.

Upravo strah, neznanje i naslijeđena nepreispitana stajališta su plodno tlo za nerazumijevanje i razvoj sukoba. S druge strane, davanje humanoidnog karaktera kulturama i sredinama koje nismo ranije poznavali nas upućuje na razumijevanje i prihvaćanje, što su oprečni temelji bilo kojih sukoba.

S tog gledišta, promišljeni i svjesni turizam nas međusobno povezuje kroz emociju,
a da pritom nadograđuje naš karakter.

Ova ideja je i moja vlastita nit vodilja u kreiranju svog posla. Sudjelujem u projektima koji su bazirani na održivom i odgovornom poslovanju, educiram istinski zainteresirane klijente, te sudjelujem u događanjima koji prate ovu svrhu. Vjerujem u prihvaćanje svijeta koji doživljavamo svojim očima, u kojem smo prisutni i željni novih saznanja.

Od doživljajnog do transformativnog turizma

Ideja turizma koji je cvjetao krajem prošlog stoljeća je bila duboko usađena u iskorištavanje maksimuma što nam se u nekom mjestu pruža, za određenu cijenu. Luksuz je imao primamljiv prizvuk, povoljna avionska karta je bila okidač za tako željeni odlazak na jednu od najpoznatijih destinacija. Kako su putovanja postala sve dostupnija, počeo se tražiti doživljaj. Čitava marketinška armada je bila posvećena osmišljavanju i promoviranju doživljaja, kao prve postaje ka jednom drugom nivou na kojem se odvijaju putovanja.

Ideja doživljajnog turizma je počela pomalo gubiti sjaj kako je turistička sveprisutnost počela orobljivati pojedina mjesta upravo tog doživljaja koji su svi priželjkivali i u čiju su potragu dolazili. Još se sjećam s neugodom svog prvog dolaska u Barcelonu kad smo dobili lekciju da flamenco možemo vidjeti u tavernama za turiste, ali da mu nije mjesto u Kataloniji, nego na jugu, u Andaluziji. Doživljaj je postao jeftin, dostupan i ponegdje umjetno, čak i lažno kreiran.

Uslijed spomenutih faktora zasićenosti i prema čovjekovoj prirodi da konstantno traži dalje i raste, došao je na scenu manje opipljiv pogled na doživljaj putovanja. Dok i dalje danas poglavito prevladava instant (ili instagram) turizam, ipak se u toj gužvi budi alternativa koja zagovara sporost, povezanost, istraživanje, sudjelovanje i učenje kroz putovanja. To je turizam koji vodi ka transformaciji osobe koja putuje, ali i onih koje posjećuje.

Povezivanje s drugim ljudima na dublji smisleni način je protuteža strahu,
i svojevrsni eliksir za obogaćivanje života.

Turizam treba vodstvo

Već sam opisala koja snaga leži u turizmu, drugoj najbrže rastućoj ekonomskoj grani svijeta.

Tom masom aktivnosti, ljudi u pokretu, zaposlenima, financijama, investicijama treba dati dosljedan okvir. Turizmom bi se trebalo smisleno upravljati iz razloga što neupravljani i nestrateški turizam može dovesti do stradavanja lokalnih zajednica, lokaliteta, potrošnje resursa, infrastrukture i u konačnici kreiranje nepovoljnog općeg imidža i pada kvalitete života lokalnog stanovništva. Neki od ovih okvira su odgovornost zakonodavaca, ali u mnogima možemo sudjelovati i mi sami – svojim odabirima kao zaposlenici, poslodavci i putnici.

Upravljani turizam, poticajno okruženje u kojem turizam potpomaže zajednicu, a ne da je kroji po svome; turizam koji gostuje, a ne vodi glavnu riječ u mjestu, te turizam koji otvara vidike i širi poznanstva te se tako raspoređuje i u druge grane kulture, gospodarstva, umjetnosti je onaj koji pospješuje našu zajednicu, i nas same. Težnja da omogućimo pozitivnu promjenu u društvu ili u okolišu, da time zatim doživimo duhovnu nadogradnju, da osjetimo nagrađujući osjećaj trijumfa kao kada osvojite planinski vrh, to je cilj kojem stremi ideja transformativnog turizma, koji je ideal koji spaja održivost, odgovornost i povezanost.

Poduzetnici u turizmu imaju specifičnu moć sukreiranja naše zajedničke realnosti. Vrsta ponude kojoj težimo, kanali prodaje koje koristimo, klijentela kojoj komuniciramo svoje poruke… to su sve ključni koraci za koje trebamo biti sigurni da su nivelirani s vrijednostima koje zastupamo.

Upravo stoga je i napisan ovaj tekst, kao putokaz vrijednosti koje želim pospješiti i u kojima želim sudjelovati suradnički, edukacijski i promičući ideju da samo promišljenim i svjesnim postupanjem kreiramo budućnost za čiji oblik smo odgovornost već preuzeli. Osim onoga što tvrtka radi, daleko je izazovnije i važnije iskomunicirati zašto. Nadam se da sam u tome uspjela, i da ćemo se pronaći na zajedničkom terenu.

Za sve upite, prijedloge i komentare, slobodno me kontaktirajte OVDJE.