Globalno svjedočimo brzini promjena društva, tehnologija, klime, političkih mijena. S tim svim promjenama, rađaju se i novi pojmovi, i službeni i kolokvijalni, koji se izravno ili neizravno odnose na turizam. Dobro ih je poznavati – možda nismo ni svjesni koliko nas se neki od njih već tiču.
1. TURISMOFOBIA, OVERTOURISM – Turizmofobija
Termin koji je tijekom ove godine ugledao svjetlo dana u nekim popularnim europskim turističkim destinacijama, te se i dalje širi. Počelo je sve u Barceloni prosvjedima lokalne zajednice protiv turizma u obliku koji ugrožava pa i uništava život lokalnog stanovništva, ali sada već u brutalnim mjerama. Prosvjedi nisu bili pretjerano mirnodopski, išli su do toga da su turisti napadani i zastrašivani. Overtourism je engleska inačica i već dobrano zaživjela diljem poznatih destinacija. Dok se jedni žale na “overtourism”, drugi od njega prave priliku za sebe poput ovog promo videa grada Osla koji prikazuje “krađu” turista iz preplavljenog Pariza da bi se u Oslu zbilja proveli, iskusili svoje putovanje na kvalitetan način, putem #vacayfail kampanje:
2. NOVE GRANE TURIZMA – Spori, zen, zeleni, dark turizam
Ruku pod ruku s ubrzanim načinom života ide i protuteža “sporoga”. Tako je ranije kao odmak od brze hrane se pojavila “spora” hrana, te se isto događa i s turizmom. Neki korisnici sporijim tempom žele doživjeti kvalitetnije mjesto koje posvećuju, žele se distancirati od masovnih putovanja, bilo da se radi o izbjegavanju bookinga sedam dana resorta zajedno sa svojih tisuću sunarodnjaka, zamjeni hotelskog smještaja domaćim ili biranjem slabije poznatih destinacija, ili jednostavno drukčijim načinom putovanja koji ne nabija tempo, nego se usmjerava na kvalitetu.
Korak dalje ide pojam Zen turizma koji izričito nudi smirivanje tijela i duha putovanjem u predjele svijeta, najčešće istoka, odakle su se iznimno dobro raširilie prakse koje čovjeku omogućavaju odmor. U biti zen turizam je dugo tu, od tajlandskih masaža, prakticiranja joge, relaksacije, kampova sa zen tematikom, wellnessa općenito. S obzirom da ova subkultura i dalje raste, sad je i ova vrsta turizma učvrstila zen kao svoje ime. Brzorastuća svjetska zen destinacija je Vijetnam.
Zeleni turizam može biti dio obje ranije skupine, ali se više bazira na izvanjsko, a ne na ono u čovjeku kao prethodna dva pojma. Zeleni turizam se ne temelji na otkrivanju prirode i njenih ljepota, to je putnika oduvijek privlačilo, te nije ništa novo. Prije svega se usmjerava na osvještavanje o zaštiti prirode, prirodnih resursa i bogatstava. Kao izvrstan primjer, Slovenija temelji cijeli svoj turistički branding na “zelenome” i to ne samo kao privlačnim marketinškim pojmom u trendu, nego se konkretno kao država orijentirala da maksimalno napreduje po pitanjima samoodrživosti i ekologije.
Kao odmak od svega navedenog prije, dark turizam se definirao u zadnje vrijeme kao turizam koji se bavi posjećivanjem mjesta koja su povijesno bila poprište tragedija i stradanja. Iako ime može zavarati da se radi o paranormalnim i sličnim interesima, ovo je u biti ozbiljni turizam koji zahtijeva putnika koji želi povijest razumjeti i na respektabilan način upoznati se s određenim mjestima (primjer su Ovčara i Jasenovac u Hrvatskoj, u SADu Muzej za atomska testiranja, u Berlinu atomska skloništa, razne katakombe, Tower u Londonu itd.)
3. CARBON FOOTPRINT – ugljični otisak u putovanju
Ovaj termin se sve više spominje u kontekstu indeksa za ugljični otisak bilo koje radnje čovjeka, a putovanja su ovdje značajan doprinos (5% svjetskih stakleničkih plinova je rezultat turizma*), jer čovjek u povijesti nikad nije toliko putovao i živio na ovako mobilan način. Danas se čini, i sve je više istina, da putuje svatko. Poslovno, privatno, turistički. Putujemo kao sastavni dio svakodnevnice, na posao, radi aktivnosti, svojoj obitelji. Stoga, s obzirom na naglašeniju potrebu da se prati utjecaj čovjeka na zagađenje planeta, indeks ugljičnog otiska zbraja više čimbenika čovjekova djelovanja i time dolazi do mjerljivog indeksa. Ova usporedba je jako zanimljiva kad na primjer Europljanin putuje avionom na Madagaskar radi avanturističkog putovanja, i kad se ista ta osoba odlučuje na kampiranje u svojoj zemlji.
4. GENERACIJA Y, ali i Z
Tehnologija je kultivirala sebi svoju generaciju, ili ju je prethodna generacija darovala sljedećoj. Nije najjasnije, ali svakako je to naša sadašnjost. Generacija Y, ali i nadolazeća Z (rođeni između 1996. i 2011.), doslovno je stalno on line. Mobilnost, društvena umreženost, digitalna tehnologija i mnoštvo alata koji su doslovno eksplodirali nadohvat ruke amaterima uzrokuju poplave sadržaja svake sekunde. A nigdje nema boljeg okidača inspiracije od putovanja, i izlazaka.
Ovako su se rodili pojmovi poput selfie-a i food porna. Za selfie znamo da je slikanje samog sebe u zanimljivim i manje zanimljivim situacijama, međutim food porn je malo usmjereniji. Radi se o opsjednutosti da se zabilježi slikom svako jelo, pa i piće, koje osoba susretne u restoranu, prilikom izlaska itd. Itekako je važno ako vodite objekt s prehranom da znate za ovaj trend, jer slike vaših tanjura upravo obilaze svijet. Sve slike su naravno taggirane s lokacijom, ako ne i s iskrenim komentarom, tako da nema greške. I ova tiha sila tjera na poboljšanja i trud da svaki tanjur izgleda dobro!
5. SHARING TURIZAM
Dijete sharing ekonomije, sharing turizam je već godinama u procvatu. Platforme poput couchsurfinga, airbnba, ubera i sličnih počivaju na temeljima zajednice koja nešto dijeli, bio to auto, prijevoz, krevet ili kauč u dnevnom boravku. Turizam je toliko neizbježno upleten u sharing, da je pitanje što je ostalo od klasičnoga?
6. HOLIDAY INSTAGRAMMABILITY – presudan za izbor destinacije milenijalaca
Prema istraživanju koje je provela Expedia krajem 2017. jedan novi pojam – “instagramnost” – je našao svoje mjesto na vrhu liste presudnih faktora za odabir destinacije! Sama činjenica o tome da što bolja mogućnost predstavljanja nečega na Instagramu (tj. slikom) dovodi do same konzumacije je nevjerojatna kad se usporedi sa zastarjelim i tipičnim elementima koje redovno svake godine možemo čuti s Hrvatskog instituta za turizam (poput udaljenosti, cijene, kategorizacije). Pitanje je: kako mjeriti i uspoređivati novorođenu “instagramnost”?
7. E-TURIZAM – još traje
Nismo se možda još navikli da je naše doba turizma u biti već bar deset godine e-turizam, pojam koji nećete lako pronaći u našoj literaturi i javnim istupima. Međutim, osobno sam upisala upravo E-turizam sad već davne 2007. godine u Barceloni. Taj je studij tada već postojao tri godine. To znači da je u turističkoj meki Mediterana e-turizam postao tako bitan da su mu se već 2004. bili posvetili kolegiji, predavanja pa čak i cijeli magisteriji prilagođeni turizmu koji dolazi – vođen, uvjetovan i transformiran pod utjecajem rastućih tehnologija.
Stoga, e-turizam kao turizam online možemo već prekrižiti kao novitet. Ovaj pojam se u biti s vremenom raslojava i razvija, tako da se krećemo prema novim tekovinama, koje nije lako odvojiti od seukupnog globalnog stanja – društva, napretka tehnologije, ekoloških problema i sigurnosnih rizika. Turizam kao dinamična i uzbudljiva grana od nas kao subjekata u turizmu zahtijeva da ga uvijek iznova učimo i pratimo. To je većinu vremena veliki izazov, ali i pravi užitak.
Izvor: *Geoffrey Lipman, UNWTO, https://green.blogs.nytimes.com/2008/06/05/the-carbon-footprint-from-tourism/