Italija u studenome. Krasan period za posjetu ovoj inače vrlo frekventnoj turističkoj zemlji. Obiteljski smo proputovali preko Toskane i Ligurije do sjevernih jezera unutar nekoliko dana. Tom putanjom i s interesom vječne usporedbe s hrvatskim standardima i trenutnim razvojem ponude kod nas, koje je sada već i profesionalna deformacija, uvidjela sam da imam dobar sadržaj za jedan dinamični blog post s terena.
Talijansko majstorstvo
Talijani su majstori. U mnogočemu, to im je nekako u krvi. Gostoprimstvo samo radi sebe je možda slabije značajna grana koliko su različite druge grane danas osnova kojoj je turizam samo dodatak. Tako vrhunski turistički razvijeno područje jezera Garda očigledno živi od mnogih drugih proizvodnih grana poput proizvodnje vina i maslinarstva. Turizam je kruna uspjeha. Potpuno obratna situacija u usporedbi s Hrvatskom. Možda kada kroz nekoliko godina revidiram ovaj post, tome bude nešto drugačije.
Metodologija proputovanja
Kroz ovaj post sam htjela terenski i aktualno usporediti kroz tri različita smještaja odnos s gostom, praćenje trendova i stanje objekata s obzirom na sve rastuću konkurenciju na tržištu smještaja za turiste. Često izgrađujemo stavove, kritike i čak donosimo razvojne odluke za sebe bez realnog uvida u konkurenciju drugih zemalja i mjesta koji ipak imaju veze i s našim tržištem i podnebljem. Da bih ispitala to za sebe, ovdje kratko analiziram svoje dojmove.
Prva stanica: Montecatini Terme
Prvi dan smo rano krenuvši iz Zagreba svratili u Firencu, te proveli nekoliko sati u gradu neodoljivog šarma. Tu smo noć odlučili prenoćiti van grada, da bismo ujutro imali jednostavan polazak prema Nacionalnom parku Cinque Terre u Liguriji. Gledajući kartu i kratko prosudivši, Montecatini Terme su se činile kao lijepa destinacija.
Kako ime govori, ovo je mjesto posvećeno toplicama kao glavnoj atrakciji, dok širi pojas nudi i niz drugih zanimljivosti, a temelj im daje ne samo Toskana kao regija, nego i činjenica da je ovdje rođen Leonardo da Vinci, a tu je nastao i Pinocchio. Talijanima nije teško održati priču! Sve u svemu, mjesto je ugodno, ali s osjećajem kao da zaostaje s trendovima – pravo klasično mjesto za mir, zdravlje, golf i odmor. Saloni ljepote, skupe trgovine i mnoštvo manjih hotela. Jedan takav je bio i naš, Hotel Cavallina Bianca.
Ovaj hotel je po razini usluge i operativnog obavljanju posla (prijava, komunikacija, doručak) bio nešto između odnosa domaćina i recepcionera. Gospođa na recepciji nas je čekala kako smo se dogovorili, nije bilo greške.
Nije bilo puno drugih gostiju pa smo osjetili da ovo i nije najbolje izdanje Montecatinija i ovog hotela, ali smo se zato osjećali domaće. Ipak, niz je prednosti u putovanju van glavne sezone. Hotel je bio nedavno popravljen, bilo je to vidljivo u cijelosti, međutim s nedostatkom kvalitete. Svakako, privlačne slike i dobri komentari ipak čine da je ovaj hotel dobar izbor. Cijena je bila vrlo prihvatljiva, samo 80 eura po četverokrevetnoj sobi s doručkom. Lokacija je vrlo dobra, na malom trgu okruženom restoranima i drugim hotelima.
Poneka napuštena nekretnina koju bismo spazili tijekom šetnje ulicama ne dozvoljava da se posjetitelj uljuljka u lažnu stvarnost, sve destinacije doživljavaju neki svoj uzlazno silazni put, tome je tako svugdje. Stari sjaj Montecatinija i njegovih negdašnjih zaljubljenika u odmor probija kroz njegove zatvorene škure, dok lijepi zimski mediteranski zrak djeluje umirujuće.
Bismo li se vratili u Montecatini? Da, svakako. Ovo je odličan izbor za smještaj, posjete različitim sadržajima, a povezanost s Firencom i Pisom je odlična.
Druga stanica: La Spezia
Prijelaz Toskane u Liguriju je divan prizor. Doslovno brda prekrivena maslinama i urednim vinogradima ostavljaju bez daha. Italija jest velika industrijska sila, međutim obična radišnost i bogata tradicija su te koje isijavaju iz skoro svakog posjeda. Stižemo u grad La Spezia, ishodišnu točku za posjetu nevjerojatnim Cinque Terre.
Ovdje smo smješteni u “guesthouse” Le Tre Spezie, i imamo dogovor s domaćinom Stefanom da se nađemo ispred ulaza jer nemaju recepciju. Unaprijed smo najavili dolazak s kombijem čiji nam je parking bio glavna briga. Tu nam je Stefano nesebično pomogao, noć ranije je pronašao parking dovoljan za kombi u blizini smještaja, te ga je sačuvao tako što je dovezao svoj kombi. Nakon što je ispalo da je naš kombi duži od njegovog, preparkirao je svoj kombi na drugo mjesto i zatim došao po nas. Drugo mjesto smo mogli iskoristiti, pa je Stefano svoj kombi mogao odvesti.
Zatim nas je doveo u stan. Da, točno, guesthouse je ispao lijep prostran trosobni stan koji se daje u najam za tri sobe. Objekt se zove Le Tre Spezie (tri začina). Menta, vanilija i paprika su imena tri sobe, i sve su decentno uređene u skladu. Čak se u ukrasnim teglicama u kuhinji može pronaći štapiće vanilije, suha paprika i menta.
Stan je za nas kao veću obitelj bio idealan jer smo zauzeli sav prostor. Doručak koji je bio u cijeni je bio također vrlo zgodno spremljen: zapakirani kroasani, dvopek, marmelade, namazi, te aparat za kavu, sve posloženo u kuhinji. Također, cijela biblioteka knjiga, vodiča i monografija o fenomenu Cinque Terre dočeka goste na komodi u zajedničkom prostoru. Tu su i osnovne karte, ali bez previše reklamnog materijala. Lijep i personaliziran dodatak je i knjiga dojmova gdje smo čitali lijepe poruke od prethodnih gostiju. Kroz njihove riječi su nam oživjeli osim Stefana i njegovo drugo dvoje prijatelja koji vode guesthouse. Kod Stefana je potpuna reciklaža otpada na čak 5 vrsta, energija je iz solarnih panela, a dozvoljeni su i ljubimci. Sve je bilo za 5.
Treća stanica: Sirmione, Lago di Garda
Kad nekome kažeš da ideš u Italiju, pa je vrlo vjerojatno da moraš reći koja je Italija u pitanju. Divni su i Rim i Sicilija i Toskana, međutim sjeverna Italija nosi jednu drugu priču. Razvijena regija, gustih žila kucavica talijanske ekonomije, nositelj turizma u skijanju, dvorcima, parkovima. Međutim, jezera su tek priča za sebe.
 |
 |
 |
|---|
Tako smo i mi svoje proputovanje odlučili zaključiti na jezeru Garda – perjanici turizma, bez pretjerivanja. Odlučili smo se za smještaj u hotelu Riel u Sirmioneu. Trebao je to biti naizgled klasični primjer hotelskog smještaja, srednje veličine. Ono od čega danas “boluju” hoteli je impersonalnost i baš tu Airbnb dobiva bodove – na domaćinskom odnosu s gostom. Međutim, za ovaj hotel se može reći da ovaj balans održavaju odlično.
Nekoliko istih osoba, mogu biti ista obitelj, a i ne moraju, održava cijeli hotel s oko 40 soba i vrlo uspješnim restoranom koji je omiljan među lokalnim posjetiteljima. Iako se nalaze na najrazvikanijem dijelu jezera Garda, u elitno poznatome Sirmioneu, oni se svakom gostu posvećuju s mjerom neobičnom za hotele.
Stoga, ovdje mogu reći da je hotel poput jedne velike kuće gostiju. Dolje je blagavaonica, ugodni mirisi talijanske kuhinje (ali i bezglutenske koju hotel posebno promovira), komešanje glasova, a gore je lijepo održavani i zagrijani dio sa sobama.
I hotelska web stranica je dojmljiva, vidi se da uspješno vode bitku s OTA platformama i drže svoj krug gostiju, te ciljaju nišu za zdraviji aktivniji odmor. Hotel smo bukirali direktno, s vrlo promptnim i detaljnim odgovorima od hotela. Na samo 5 sati vožnje od Zagreba, došli smo negdje gdje smo dobili dojam da možemo ostati tjedan dana i predivno se provesti. Tako će sljedeći put i biti.
Bez obzira na vrstu smještaja, duh domaćina je nezamjenjiv
Svako putovanje osvježava na nekom nivou, osobno, profesionalno, iskustveno. Italija to čini na sebi svojstven način. Već po klišeu, privlači svojom atmosferom, veselim čavrljanjem, dobrom kavom, slasticama, modom i stilom. Nema te liste koja bi sve pobrojala. Ali pored svega, Talijani dobro drže do toga da je gostu kod njih ugodno, da budu domaćini i da pravo odrade svoj posao. Bez obzira odabrali veći ili manji hotel, pansion, apartman… gost je tu privremeno i upravo sad, ovog trenutka, stvara svoje uspomene i dojmove. Najvrednije ono što (po)kupimo s puta je upravo to, i nema te investicije, trenda ili projekta koji može preobraziti domaćinstvo u nešto drugo što nije bilo od svog postanka – odnos onoga koji prima i onog koji dolazi.