Putovanja su oduvijek bila nepresušno vrelo ideja za pisanje. Od najjednostavnijih formi poput putopisa pa sve do današnjih modernih analiza sadašnjeg i budućeg načina putovanja.
Svako malo, kao i u modi, hrani, pa tako i u putovanjima, fokus se stavlja na novi trend. Nedavno sam pisala u svojoj kolumni o transformacijskoj vrsti putovanja, kao nadolazećem valu koji trebamo prepoznati i razumjeti. Kao bitan element ovih putovanja jest i činjenica da je putnik samac sve češće na putu. Vjerojatno je tomu razlog korelacija toga da onaj tko je sam može se uživjeti dublje u svoj doživljaj okoline, pa tako i poprimiti jaču promjenu sebe, izložiti se spontanosti i istraživanju za koje nas često sputava naše društvo s kojim smo na putu.
Putuje sam, ali možda nije samac
Putnik koji putuje sam ne mora biti klasični samac, u smislu riječi da nema partnera za suživot. Danas ta osoba samo nema partnera za putovanje, a doma može imati brojnu obitelj, životnog partnera, mnoštvo prijatelja ili roditelje. Jednostavnije rečeno, ne definira ga to što se otputio na put sam. Bitno su se promijenila stajališta spram putnika koji su sami. Nekad prije se uvijek u taj koš nepravedno trpalo osobe koje mora da su usamljene i nemaju nikoga te zato putuju same. A paradoks je u tome što tako jedna činjenica o osobi koju ne poznajemo ne daje za pravo da je sudimo i klasificiramo.
Ima nešto i do selfie kulture
Sam pomak u tome da sve češće fotografiramo sami sebe, je isto tako znakovit kad se radi o selfie, tj. pardon solo putovanjima. Sama činjenica da se prilično lijepo možemo i sami uslikati je zgodna pogodnost. Šala na stranu, samostalnost koju sad proživljavamo zahvaljujući digitalnom umrežavanju i alatima je bila do prije nekoliko godina nezamisliva. Ne treba nam nitko za konzultaciju, ocjenu restorana, dojam o smještaju – sve imamo na netu, tuđa iskustva pa tako i umrežavanja sa sebi sličnima. Vrlo je detaljna i zanimljiva FB stranica Solo Travel Society za primjer:
Jednostavnije je dogovoriti se sam sa sobom
U našem vremenu se pokazuje sve više razloga zašto netko odlazi na putovanje sam. Opći nedostatak vremena, preopterećenost stresom i poslom, pa i određena životna razdoblja kad nekome odgovara da više vremena provede sam, jer njega ili nju to na neki način opušta i odmara. Za neka zbilja važna iskustva je bitno da te nitko ne ometa, a znamo da kako odrastamo ili starimo, malo tko nas može pratiti na način koji smo si možda zacrtali.
Pišu neki autori članaka na sličnu temu (Airbnb Magazine Aug/Sep 2019) da je jednostavno oslobađajući osjećaj da se ne moraš baviti malim kompromisima oko toga gdje i kada večerati, što točno raditi kad se stigne na destinaciju, koliko potrošiti i slično. Mnoge osobe pišu da se upućuju na ovakva putovanja jer se žele riješiti određenih strahova. Da, upravo tako, strah od ronjenja, strah od letenja, od nepoznatih osoba. Sama činjenica da to pokušavaju je direktni pogodak u središte transformacijskog turizma, turizma s dubljim razlozima.
Putovanja za samce nisu novost, ali vrsta samca jest
Čitav niz agencija za samce postoji godinama. To nije novost, ali činjenica je da je puno takvih agencija imalo za cilj da samci putuju u grupama koje oni organiziraju te tako upoznaju novog partnera. Kad je to isključivi razlog putovanja, ova tema izgleda jako ograničeno. Ovoj samačkoj skupini koja je uzela maha danas treba pridodati umirovljenike, samohrane roditelje, istraživače, učenike, avanturiste i druge osobe koje putuju i traže neku svoju nadogradnju, ili jednostavno istinski odmor. Također, cijeli niz grupa, podgrupa, stranica, podcasta se bavi ovom temom. Koga interesira, ključne riječi su: travelling alone, solo holidays, solo traveller i slično.
Za one koji žele znati još više, poput preporuka smještaja, brizi o vlastitoj sigurnosti te ideje za solo aktivnosti mogu pročitati knjigu The Solo Traveller’s Handbook, dostupnu na Amazonu.
Možda putnik samac dolazi iz pune kuće
Možda ovaj sljedeći paragraf pripada samom uvodu, ali svejedno ga stavljam pred kraj. Tema solo putovanja mi se već neko vrijeme pojavljuje u malim znakovima kud god se okrenem. Zadnji takav znak su čak dva editorijala o putovanjima solo koje sam našla u istom trenutku na istom kiosku na jednom europskom aerodromu (kako prikladno, zar ne?). Uprave te dvije naslovnice su gore u galeriji. Ova tema i potpitanja koja iz nje proizlaze su mi se pokazale kao pravi odgovor zašto sam se i sama na nedavnom putovanju u Barcelonu (na koje sam otputovala sama) odmorila na jedan poseban način iako sam svaki dan pješačila preko 25 km na ljetnim vrućinama.
Nerijetki su primjeri upravo majki koje kad nakon nekoliko godina neputovanja ili putovanja s malom djecom negdje odu same, i tu nanova nakratko pronađu sebi nešto zanimljivo, i malkice preporođene jedva čekaju da se vrate svojima. Upravo takvu jednu priču dijeli i Abi Whyte u magazinu In the Moment (UK, #31 November 2019). Autorica preporučuje niz aktivnosti za samačku avanturu tijekom svoja 24 sata u danu:
- birajte manju destinaciju
- popnite se na vidikovac
- uzmite sa sobom blok za crtanje
- priključite se lokalnom tečaju
- ugodite si masažom ili nečim sličnim
- ponesite tenisice za trčanje
- ponesite i koji podsjetnik na dom
- izađite u prirodu.
Što kad nam samac dođe u smještaj?
Kako točno dočekati samca? Nije loše imati na cjeniku posebnu cijenu za osobu koja putuje sama. Ona može biti povoljnija, ali kod boravka jedne osobe postoji niz prednosti: najvjerojatnije je nećete čuti, neće vas smetati, trošit će malo režija, a ako je možda došla na dulje vremena, što nije rijetkost, tu smo dobili jedan dobar dulji booking. Česti su digitalni nomadi, osobe koje pišu svoj završni rad (u Zagrebu u našem smještaju bar jednom godišnje nam dođe na mjesec dana ili par tjedana upravo takav profil osobe!) ili istražuju vaš kraj. Putnik samac je isto tako možda jedno vaše novo poznanstvo jer upravo takva osoba je vjerojatno otvorena za interakciju i upoznavanje, što nas uvijek nanova obogaćuje.
