Nije riječ samo o smještaju – mi smo ugostili nečiji godišnji odmor

Najčešće krajem sezone osluškujemo u medijima najnovije vijesti u vezi s brojem noćenja, dolascima turista, popunjenim kapacitetima. Ovi statistički podaci se onda okreću i obrću, zaključci se donose, prognoze se uspostavljaju već za nadolazeća razdoblja. Međutim, u samoj srži uloge domaćina koji je ugostio određen broj turista ili putnika leži i jedan daleko dublji smisao cijele priče.

Pogled na zadovoljnog gosta, vidno opuštenog, automatski rehabilitiranog dolaskom na svoju destinaciju, nam govori dovoljno da zaključimo da nema te statistike koja nam može pojasniti koliki je zbilja pozitivni i mentalni utjecaj našeg podneblja i naše zajednice na stvaranje dojmova i sjećanja na jadranski odmor koji gost onda nosi u sebi ostatak godine, ako ne i života.

Stoga i ovaj naslov: mi smo pružili dom nečijem godišnjem odmoru. Dali smo mu preduvjete da se dogodi, da se realizira i proživi. Već je floskula u turističkoj branši “ne traži se više more i sunce, nego doživljaj”. Rijetko tko dorađuje ovu ideju, i bavi se njome kao pravim materijalom. Što to zbilja običnom iznajmljivaču znači da pruži gostu doživljaj. Možda je to zdjela svježe ubranih smokava koju ćete ostaviti gostima na terasi? Možda je to vaš osmijeh, a možda se odvija sve samo od sebe.

Doživljaj je vidjeti more. Nama koji ga gledamo svaki dan možda i nije, ali more sa svojim zvukovima, šumovima i mirisima jest doživljaj.

Doživljaj je naravno nešto što se ne može tek tako servirati. I druga strana, znači posjetitelj, treba biti otvoren da taj doživljaj iskusi, pruži mu priliku da ga upije pa samim time vjerojatno i zapamti.

Ja i moja obitelj smo uveli običaj da kad vidimo da trenutne grupe gostiju koji borave kod nas “kliknu” međusobno i datumi se poklope, mi pripremimo večeru s jednostavnim jelima s roštilja. Bude to na kraju prava večera, i često potraje do dulje u noć. Ali što vrijeme prolazi, tako se upoznajemo s gostima u jednom opuštenom ambijentu, imamo vremena s njima razgovarati, i redovito to budu i naši i njihovi najljepši trenuci ljeta! Zašto nama, netko bi sad pitao, kad je to nama samo posao. Ali ne, zavaravanje je da to može biti samo posao. Ljudi nisu posao. Kad se to prihvati, nagrada je samo vidjeti pozitivne emocije koje nastaju ovakvim druženjima. Nevjerojatan je spektar tema i karaktera koji se ovdje susretnu, i sve skupa bude zabavno! Zar nije najveća nagrada nama onda vidjeti da smo nekome drugome pružili taj doživljaj, doživljaj ukusnog jela, pića, pjesme, prihvaćanja s naše strane lokalnih ljudi koje u pravilu “obični” turisti rijetko susreću i uopće dolaze u neki veći kontakt. Ovdje je onda neizostavna naša indirektna promocija, ne samo destinacije, nego običaja, kulture, povijesti, nešto što tone brošura ne mogu prenijeti. Ovo je zbiljski nemjerljiv marketing, ali itekako vrijedan i odlična podloga za vezanje gosta za destinaciju gdje je doživio nešto, a samim time to i zapamtio. Ovdje leži snaga malog iznajmljivača, u njegovom kontaktu s gostom. To veliki lanac hotela, turističkih naselja i kampova ne može – oni imaju velike budžete da to rade na druge načine.

Ovaj doživljaj može biti tako snažan da potraje na način da gosta puno slobodnije možete zamoliti da vam ostavi komentar. Možete ga slobodno vezati za sebe i tako da mu preporučite da “lajka” vašu facebook ili instagram stranicu. Zašto ne bi, da se podsjeti svako malo gdje je to onako lijepo proveo vrijeme.

Primjer večere je samo naš primjer. Ovdje se može navesti i razraditi dosta tema i prilika. Sve ovisi o realnim uvjetima, ali je ipak na kraju vrlo jednostavno. Otvorite svoje srce svom gostu i onaj koji to želi će vam sam ukazati što je to za njega doživjeti doživljaj.

Gost je možda nama jedan od stotinu ove godine, ali mi smo njemu samo jedan, jer je za ovaj odmor radio naporno cijele godine. Tu je da taj svoj godišnji posveti u vaše ruke i da mu bude dobro. Stoga, udomimo uspješno taj njegov odmor, neka ga pamti, neka se odmori od svega, svaki dan mu je bitan. Daleko je putovao da to ostvari, da se vrati na početak, resetira svoju godinu i napuni energiju. Ovo su sve vrlo zahtjevne stavke, pogotovo kad je danas užurbani način života stavio pred čovjeka često prevelike zahtjeve. I onda kad vidimo taj zadovoljni izraz lica našeg gosta pri odlasku, pomijašan s tugom povratka, budimo sretni što smo tako nešto postigli, jer on će vam sigurno biti zahvalan. Tu možemo i trebamo naći nagradu svog posla, bio nam jedini ili usputni, jer što je i naš trud bez unutarnjeg ispunjenja nekih viših ciljeva od puke promjene posteljine.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *