Hrvatski turizam danas – riječ stručnjaka

6. lipnja je u kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu održan panel s temom “Hrvatski turizam – možemo li očekivati više?” Sudionici panela su bili stručnjaci dr. sc. Sanja Čižmar, senior partner, Hotel & Destination Consulting, Tomislav Popović, dipl. oec., predsjednik Uprave, Maistra d.d., Dr. sc. Damir Krešić, ravnatelj, Institut za turizam i Dr. sc. Iva Bahunek, direktorica, Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske.

Ulogu moderatora je preuzeo naš legendarni novinar g. Đuro Tomljenović.

 

Jeste li znali za 40.000 novih kreveta u samo 5 mjeseci?

Već iz uvodnog izlaganja g. Tomljenovića ušli smo u srž, u naš turizam kakav je danas. Ovaj panel je bio svojevrsno osvježenje jer na bilo kojim drugim događajima kojima se nešto obilježava ili otvara, neizbježno je sudjelovanje nekoga iz struktura. To je samo po sebi u redu, ali obavezno je da prvi dio događanja ode na pozdravno iznošenje nevjerojatnih brojki kojima se naš turizam može podičiti, pa tako i često jednodimenzionalnih zaključaka koji iz tih brojka proizlaze.

Ne, g. Tomljenović je prvom rečenicom napao način našeg rasta, preraspodjelu u vidu sezonalnosti i načinu kako preživljavamo ne dižući kvalitetu na istinski način. Samo ove godine privatni smještaj, taj jedan zajednički nazivnik koji je istinit samo u pogledu načina registracije paušalnog smještaja, doprinosi diversifikaciji smještaja s novih 40.000 kreveta. Kakve investicije mogu pokrenuti mali iznajmljivači ili rentijeri? Raščlaniti ove skupine bi bilo neophodno za pravedno oporezivanje.

Sudionici su svaki na svoj način iznijeli svoje viđenje našeg razvoja. Ukratko, svatko u svom polju je izvrstan i što je najvažnije, to su kredibilne osobe čije riječi imaju težinu. Teme poput građevinskog lobija, nezamijeranja politike, nepostojanje plana razvoja, porezne politike su toliko duboko isprepletene s cijelim našim načinom funkcioniranja u ovoj državi da nakon ovih sat i pol sudjelovanja sam imala gorak okus u ustima, ali i osjećaj nemoći spram toga što obilježava našu trenutnu situaciju nezadovoljstva, iseljavanja i ekonomske slabosti.

 

Što je kvaliteta u turizmu?

Jedna od misli odmah s početka je primjerice i ta da pojam kvalitetnog turizma, punog dodatnih sadržaja, ponude i dobre cijene u biti dolazi sa standardom cijele države. Ja to gledam tako da mi moramo sami tako živjeti da bismo postigli to da onaj tko nam dolazi u goste se samo uključuje u naš svijet, a ne da je sve namontirano samo za turiste. To je u biti lažno, i zato ne može proći kao autentično i kvalitetno. Jedan očiti primjer: dok Hrvati u prosjeku troše 1 l maslinovog ulja godišnje po osobi, ne možemo očekivati da će nam specijalizirane trgovine ulja i srodnih proizvoda zbilja cvjetati! U Italiji i Španjolskoj je ulje ukorijenjeno i cijenjeno kod samih stanovnika, pa je ponuda za turiste samo nadogradnja. Sve i da im nitko ne dođe, oni bi sami konzumirali iste te proizvode, održavali bi posjede i od toga pravili business. Kad malo bolje pogledate, u Italiji primjerice u pozadini je jaka ekonomija, zdravo srednje i malo poduzetništvo. Svi su dobrodošli, ali u zraku se osjeti da oni od nas u prolazu ne žive. Ovo je bitna razlika od našeg ljetnog preživljavanja, i stoga korjenite promjene u cijeloj ekonomiji i politici su naš pravi put.

 

Nekretnine ili turizam?

Na panelu je tema znala skrenuti i prema našoj radnoj etici, uvozu radne snage, stranom kapitalu, očuvanju lokalnog života spram rastućeg overturizma i drugim popratnim temama. Međutim, ovakva jedna opća rasprava je iznijela našu stvarnu situaciju koja nije ostavila optimističan dojam. g. Tomljenović je završio izlaganje s porukom da po svemu sudeći Hrvatska nije europska najpoželjnija turistička destinacija, nego najpoželjnija europska nekretnina s obzirom na to da između ostalog samo još kod nas i u Albaniji se može kupiti zemljište u obalnom pojasu pa onda tamo i graditi, što je godinama nemoguće u bilo kojoj drugoj zemlji.

Sve u svemu, panel je bio sažet, bez gubljenja vremena i bez uljepšavanja situacije. Imamo niz pozitivnih primjera, dobrih radnika i timova koji promišljaju pa i investiraju. Međutim, za ozbiljniji zaokret i iskoristivost potencijala kolektivni red i zakon je osnova našeg rasta, ukoliko ga uopće treba željeti spram klimatskh promjena, ograničenih resursa i nadolazećih vremena. Ako bismo glasali, ja glasam samo za preraspodjelu, ne za rast!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.