Gdje nam je održivi razvoj u školi, a gdje u praksi?

Zašto se kroz većinu mojih članaka i mojih projekata provlači nit održivog (razvoja) turizma? Uistinu, moje prve kategorije bloga nisu uključivale održivi razvoj, nego mi se tijekom nekog vremena sam nametnuo kao tema koju skoro pa ne mogu preskočiti niti u jednoj ozbiljnijoj temi.

Shvatila sam. To dvoje jednostavno ide skupa. Čak i ako ignoriramo da je turizam uzrok ili posljedica razvoja, održivog ili neodrživog, nismo u stanju toliko zažmiriti da nam ta istina ne uđe u vidjelo pri bilo kojem koraku koji poduzimamo u vezi turističkog održanja i daljnjeg razvoja.

 

Sreća da smo nekad davno imali dobar udžbenik engleskog jezika

Još se sjećam kad sam prvi put se susrela s pojmom “sustainable tourism“. Upravo tako, puno sam prije čula i naučila sustainable tourism nego održivi turizam – ovaj pojam sam znala ispravno prevesti tek nekoliko godina kasnije. Na sramotu našeg obrazovnog sustava, održivi razvoj se kroz moje srednjoškolsko obrazovanje u Srednjoj turističkoj školi krajem 90ih mogao susresti samo u udžbeniku engleskog jezika. Kroz ovaj udžbenik, posebno prilagođen učenju jezika za turističku branšu, sam se susrela s nizom drugih standarda tada već uhodanog posla i kod nas i vani.

Ne mogu suditi za sadašnji kurikulum, toliko godina kasnije, međutim poznavajući našu dinamiku usvajanja praktičnog i korisnog znanja, nekako sumnjam da bih se posebno iznenadila promjenom gradiva u skladu s vremenom u kojem živimo koje donosi velike izazove općenito, a pogotovo u smislu energetike i očuvanja resursa. Danas bi već održivi razvoj trebao biti kolegij, poseban predmet za sve učenike turističke škole, jer se radi o budućim generacijama koje će istina dobro zavrtoglaviti kad se uhvate ozbiljnog posla za koju godinu.

 

Jesmo li svjesni našeg turizma i kojim utjecajem vladamo?

Kako isplanirati bilo koji projekt, njegovu realizaciju, infrastrukturu, namjenu, njegove posljedice? Kako se pripremiti na ono što nam donose prevrtljive godine pred nama – od požara, nestašice energije, nevremena dok imamo tisuće ljudi na našim cestama i smještenih u našim destinacijama. Znamo li kojem se sigurnosnim rizicima izlažemo i kako njima vladati?

Poticaj za izljev ovih razmišljanja sam pronašla u nedavnom članku “Kad shvatimo što uistinu može,mo ponuditi, to će shvatiti i oni kojima to nudimo” na portalu hrturizam.hr koji je odlično sumirao naš zaostatak u zaradi spram drugih država koje je usporedilo istraživanje Eurostata za 2017. Ne samo u profitu, nego u strategiji i kvaliteti. Naime, iz ovih brojki, očita je istina da smo svoj teritorij i resurse rastegnuli do nemoguće mjere tijekom ljetnih mjeseci, da milijuni turista koji nas pohode nam ostavljaju puno manje profita nego što je to slučaj u drugim državama.

Turistička statistika EU. Izvor Eurostat

Što uistinu trošimo, a što dobivamo?

Da se poslužimo jezikom iznajmljivača, prodajemo se ispod cijene. Trošimo svoj prostor, svoje resurse, svoju infrastrukturu. Veliki brojevi naših posjetitelja su poticajni i stvarno veliki uspjeh. Mi jesmo na svjetskoj karti turizma, nećemo se omalovažavati. Ali što dobivamo zauzvrat? Pravi uspjeh leži u tome kako će naši posjetitelji kod nas provoditi vrijeme, kuda ćemo ih usmjeriti i na što će trošiti svoj novac, te kakvu će nam povratnu informaciju poslati putem promocije ili slanjem svojih prijatelja i rodbine u posjet.

Da se vratim na početak priče, s obzirom na ove rezultate, i to upravo godine koja je bila godina povijesnog rasta, jasno se vidi da naša srednja škola nije pojam održivog razvoja uvela na vrijeme, kao osnovni preduvjet  učenja o uspješnoj ravnoteži ekonomskog rasta.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.